TAJNA


Znala sam da ću
ako te pustim da govoriš
zaboraviti svaki glas koji sam ikada čula
i da neću moći čuti nijedan više.
Pa sam te pustila
da pleteš rečima niti od iluzija
i ne daš mi da odustanem.
Ponekad te tako jasno i čujno vidim
i kada si nem
stran
i potpuno nag pod tuđim prstima.
Osećam na koži
peče
i prodire duboko u pore.
Ali ne vidiš,
dušu si meni ogolio
pa sam je pripila uz svoje postojanje
kao sve što imam
 za ceo vek da mi bude dovoljno.

Znala sam da neću moći
ako te prekinem u pola reči
prihvatiti da je nedovršeno
i silom odvojeno
telo od tela
ruka iz ruke
duša od duše
i tuga koja me čeka na kraju ovog puta.
Pa sam te pustila 
da govoriš priče sa srećnim krajem
da me dotućeš
osramotiš
da praviš duborez na mom telu
dok govoriš o bajci koju zaslužujem.
A bajku nisam želela
samo malo slobode.
Tebi sam dušu ogolila
tako gorda
predala sam sebe kao komad hartije
umrljan krvlju
u tvoje ruke.
Da me zgužvaš i baciš.
Nehotice.
Uprljana lažima.
Izgovorima.
Opravdanjima.
Lepršam na vetru obmane.

Znala sam,
ako te imam neću te zaboraviti,
ali ako me ne budeš imao
pamtićeš me zauvek.

Нема коментара:

Постави коментар